PRIHVAĆANJE PROLAZNOSTI
Sve ono što život čini razgovjetnijim i vrjednijim, prohodnijim dobroti, na osobit način dolazi do izražaja kada čovjek odmakne u svojoj životnoj dobi. Tada sve to dobiva dodatno značenje. Sve se zgušnjava. Vremena je sve manje. Ispuniti ga na dobar način – u to se sažima trud svih čovjekovih duhovnih i tjelesnih snaga.
Dogodit će se da nečije oči više nikada nećemo vidjeti, da nečiju ruku više nikada nećemo dotaknuti, da nekoga više nikada nećemo susresti… Jednom ćemo se vratiti iz naše posljednje šetnje…
Suočiti se sa svojom prolaznošću, s prolaznošću uopće, zbunjujuće je iskustvo. No prolaznost bitno određuje naš ljudski hod. Njoj nije moguće umaknuti; ludo bi bilo i samo pokušati to učiniti.
Prihvaćanje je temeljna životna mudrost. Temeljna, i to zahtjevnija. Jer zacijelo nije jednostavno prihvatiti prolaznost – napose prolaznost svih voljenih, svega voljenoga. Nije jednostavno prihvatiti prolaznost svojih snaga, njihovo slabljenje, odumiranje.
No samo onaj koji prihvati prolaznost može biti kod kuće u svom životu. Samo on može imati dobar odnos prema svemu što određuje ovozemni hod – i prema vječnosti.
Prihvatiti ne znači odustati, nego pristati na život koji se događa. Odazvati se njegovim osobitostima i njegovim poticajima. Potruditi se u mjeri svojih snaga, potruditi se dobre volje da se prolaznost što jednostavnije prelije u neprolaznost. U svjetlost.
Autor: Stjepan Lice, rujan 2019.