Područja

obitelj_amp_2359ycaf

Svaki čovjek ima svoju vlastitu povijest u koju su utkane slike i iskustva, prije svih, vlastitih roditelja kao supružnika i obiteljskog zajedništva u roditeljskom domu, iskustva braènog i obiteljskog (ne)razumijevanja između roditelja međusobno i djece. Ta iskustva mladi naraštaji nose sa sobom i ona utječu na njihov vlastiti život i odnos prema braku i obitelji.

Kao što svaki pojedinac ima vlastiti put i dostignuti stupanj rasta i sazrijevanja prije ulaska u brak, tako se rast nastavlja u svakom braku i obitelji, ali tada udvoje kao supružnika, odnosno, kad dođu djeca, kao obitelji. U tom vidu brak i obitelj su živa i dinamična stvarnost koja u sebi nosi poziv na rast i sazrijevanje te sve cjelovitije ostvarenje vrednota i zadaća ženidbe. Istodobno svaki brak i svaka obitelj ima svoje etape u kojima se uvijek iznova nameću nova pitanja na koja treba dati odgovore.

Iz temeljne odrednice za pastoralno djelovanje da je čovjek put Crkve1 proizlazi, dosljedno, da je i obitelj put Crkve2 – da bi uspio čovjek, da bi uspjeli brak i obitelj. Potrebno je stoga stvoriti mrežu trajne i sustavne pastoralne brige za brak i obitelj, te biskupijske, regionalne i župne strukture permanentnog rada sa supružnicima i obiteljima i njihovog trajnog praćenja.

Čovjek osobno, pa tako i njegov brak, i obitelj rastu i sazrijevaju postupno i u tom smislu pastoralno djelovanje crkvene zajednice treba slijediti obitelj „prateći je korak po korak u različitim etapama njenog oblikovanja i razvoja”3.

Crkveno djelovanje upravlja svoju skrb prema svim brakovima, a ne samo onima koji su ‘uspjeli’, ‘čvrsti’ i ‘stabilni’. Naprotiv, posebnu brigu pokazuje prema onima koji su u teškoćama ili neregularnim prilikama kao rastavljeni i razvedeni, razvedeni i ponovno oženjeni, izvanbračne zajednice života itd. Ono ih prati u svim etapama i na svim područjima njihovog bračnog i obiteljskog zajedništva te ih postupno vodi prema sve većoj ljudskoj i kršćanskoj zrelosti, odnosno prema usklađivanju vlastitog braka i obitelji s Božjom zamisli.

To znači da crkveno djelovanje za brak i obitelj zahtijeva uspostavu cjelovitog pastoralnog djelovanja u svakoj crkvenoj zajednici, a brak i obitelj u njemu trebaju imati središnje mjesto.

1 RH 10.
2 Usp. Pob, 2.
3 FC, 65.