OPLEMENITI SVIJET LJEPOTOM I DOBROTOM
Kroz život čovjek se gotovo nužno suoči i s grubošću i s ravnodušnošću i s ružnoćom. Neovisno o tome koliko je i sâm u tome sudjelovao, ili je njegov doprinos životu bio izrazito plemenit, kad zamakne u dobi, čovjek je u prilici potruditi se oko ljepote života: životu dodavati samo ono što ga oplemenjuje. Potruditi se oko toga što jednostavno ukazuje na dobre načine i dobre putove. Ljepota možda sporije prodire u čovjekov um, možda sporije pokreće njegovo djelovanje, teže očituje svoju učinkovitost. No k ljepoti i dobroti smjera sve što ljudski život čini vrijednim. Ljepota i dobrota Božji su govor čovjeku. Uskladiti svoj govor s Božjim govorom, u tome je ispunjenje ljudskosti.
Svaka je dobra riječ sjeme iz koje niče novost života. Sjeme kojim se zemlja ukorjenjuje u nebo, nebo u zemlju. Strpljivo i postojano svijet i vrijeme u kojemu živimo nenametljivo darivati dobrim riječima čudo je svakome dostupno. Čudo pred kojim toliki zastanu.
Ne odluči li se za dobru riječ, čovjeku je bolje da se ne odluči ni za kakav govor. Jer nelijepe riječi, riječi koje nisu u službi dobrote, čine teže prohodnima – pa i neprohodnima – ovaj svijet. I prije toga: ljudske duše. Bolje je da čovjek zanijemi, nego da se prepusti nelijepim riječima. Dobre riječi imaju moć probuditi ljudsku dobrotu. Ponajprije probuditi je u onome tko ih izgovara, potom i ohrabriti ju u onima kojima su upućene, do kojih dopiru.
Ljepota i dobrota sve udomaćuju u ljubavi – u Božjoj i u ljudskoj ljubavi. Poslužiti tome životno je poslanje ljudi odmaklih u životnoj dobi. I kada im snage klonu, ljepota i dobrota uzdržavaju mu duh uspravnim i na neslućene načine djelatnim.
Autor: Stjepan Lice, rujan 2019.