Medicinska oplodnja

zacece.jpgHrvatska biskupska konferencija uputila je Izjavu o medicinskoj oplodnji u kojoj iznosi osnovna naèela na kojima temelji svoj stav o tom delikatnom pitanju, a Ured HBK za obitelj u nastavku donosi nešto opširniji dokument kao doprinos aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji.

Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj

DOPRINOS RASPRAVI O MEDICINSKOJ OPLODNJI

Zagreb, srpanj 2009.

Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji (svibanj, 2009.), dostupan je na stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Vlade i Sabora. Vlada Republike Hrvatske ga je 8. lipnja uputila u saborsku proceduru i tamo se vodi kao Prijedlog zakona europski broj 360. Svoj izvještaj o njemu dalo je èak sedam saborskih odbora. Taj zakonski tekst duboko zadire u temeljne vrednote i temeljna prava èovjeka, a prije svega u dostojanstvo braka i pravo na život.

Kao i veæinom zakonskih inicijativa u Hrvatskoj posljednjih godina, u ime usklaðivanja domaæeg zakonodavstva s pravnom steèevinom Europske Unije, i ovaj put se vrijeme za kvalitetnu i ozbiljnu javnu raspravu svodi na minimum. Naime, u dokumentu koji se zove Nacrt prijedloga zakona, na prvoj stranici piše da je Prijedlog zakona (dakle kao da je predsaborska rasprava veæ završila), a na stranici 10 Saboru se predlaže da ga donese po hitnom postupku tj. u "jednom èitanju", pa zato na stranici 11 poèinje tekst "Konaènog prijedloga zakona". Pojednostavljeno reèeno, predlagatelj je tri faze propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora sažeo u jednu jedinu, èime se umanjuje kvaliteta rasprave, a posljedièno i kvaliteta zakona.

Uèiteljstvo Katolièke Crkve stav o medicinskoj oplodnji zasniva na poštivanju triju temeljnih naèela: prava na život i tjelesnu cjelovitost, braènog jedinstva i nerazdvajanja braènog èina od prokreacije. Stoga, katolici ne mogu prihvatiti medicinsku oplodnju (ni homolognu ni heterolognu) kao moralno dopustivu, jer se njome uvelike narušava dostojanstvo osobe, dostojanstvo braka i prenošenja života u braku, a gotovo uvijek dolazi do ugroze zdravlja i/ili života osoba ukljuèenih u postupke medicinske oplodnje. Poglavito se to odnosi na predroðenèad koju se u najranijim fazama života dovodi u smrtnu opasnost te izlaže zdravstvenim i drugim rizicima, od kojih mnogi još nisu niti dovoljno poznati niti do kraja istraženi. Umjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje. Pri tome se javlja opasnost da se dijete smatra produktom reprodukcije izvan naravnih datosti, s kojim se po volji može raspolagati, umjesto da ga se shvaæa kao plod ljubavi muškarca i žene unutar, ljudskoj spolnosti, specifiènog braènog èina, èime oni zajedno sa Stvoriteljem sudjeluju u nastanku novog èovjeka, tog najveæeg dara koji daruju jedno drugome i svijetu.

Pomnim išèitavanjem Prijedloga zakona uoèava se da je isti optereæen èitavim nizom problema kako terminološke i logièke, tako etièke i pravne naravi, a sadrži i nepotrebna ponavljanja te brojne nedoreèenosti od kojih najviše upada u oèi to što zakon ostaje posve nejasan glede pitanja o stvaranju viškova zametaka i njihova pohranjivanja za što ne postoji niti izrièita zabrana niti je za to predviðena kazna. U aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona osobito se problematiziraju odredbe koje predviðaju da se pristup medicinskoj oplodnji ogranièi samo za braène drugove, da pohranjivanje zametaka nije dijelom zakona te da se tako zaèetoj djeci prilikom stjecanja punoljetnosti zajamèi pravo da saznaju za svoje podrijetlo i svoje biološke roditelje. ( Vidi: osnovne postavke Prijedloga zakona)

U Hrvatskoj je sve oèitiji trend izjednaèavanja braène zajednice s drugim alternativnim oblicima zajednièkog života. Takva nastojanja koja vode omalovažavanju i obezvrjeðivanju braka kao zastarjele institucije u izravnom su proturjeèju sa stavom èetiri petine hrvatskih graðana utvrðenog u Europskoj studiji vrednota iz 2008. godine koji smatraju da brak nije zastarjela i prevladana institucija. Štoviše, Ustav RH u èlanku 61. izrijekom propisuje da je "obitelj pod osobitom zaštitom države" iza èega mora stajati interes države da djeca, ako je ikako moguæe, imaju i oca i majku, pri èemu je zdrav brak temelj zdrave obitelji i za dijete najsigurniji oblik zajedništva. Dosljedno, Ustavom bi izrijekom trebalo zaštiti brak kao zajednicu muškarca i žene. Zaštita braka nije samo moralno, nego gospodarsko i društveno pitanje, jer braèna nestabilnost i poglavito rastava braka imaju pogubne posljedice na sve aspekte zdravlja supružnika i djece ukljuèujuæi veæi morbiditet i mortalitet, kao i na školski uspjeh i produktivnost te opæenito uzrokuje siromaštvo i velike gospodarske gubitke.

Nadalje, smrzavanje zametaka je etièki potpuno neprihvatljivo rješenje, a uslijed najnovijih dostignuæa u podruèju kriobiologije više nije niti nužno. Što se tièe prava djeteta da zna svoje roditelje ono je odreðeno èlankom 7. stavkom 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. koji se u hrvatskom pravnom sustavu primjenjuje od 29. prosinca 1990. (Službeni list SFRJ - Meðunarodni ugovori, br. 15/1990 i Narodne novine - Meðunarodni ugovori, br. 12/1993: "Dijete ima pravo da zna tko su mu roditelji i pravo na njihovu skrb.").

Prijedlog zakona iznimno dopušta izbor spola èime se u biti otvara eugenièka pandorina kutija, a s druge strane za razliku od zakonskih regulativa nekih drugih europskih zemalja poput Italije i Francuske ne predviða zabranu i oštro kažnjavanje eugenièkih postupaka. Na taj se naèin otvara široko podruèje zloporabe, gdje se lijeèniku prepušta da proizvoljno odluèuje o sudbini „manje vrijednih" zametaka.

Upravo su kaznene odredbe možda i najproblematiènije poglavlje Prijedloga zakona. Novèane su kazne apsolutno neadekvatne s obzirom na dobiti koje je moguæe ostvariti kršenjem zakona. Nije predviðena kombinacija zatvorske i novèane kazne, a kazna zatvora predviðena je za samo jedan oblik kršenja zakona (svakovrsne manipulacije s životinjskim spolnim stanicama i zamecima). Nije predviðena ni stroža kazna za višestruko kršenje ili ponavljanje kaznenog djela niti za organizirane skupine. Nije propisana kazna privremenog ili trajnog oduzimanja licence za rad (suspenzije) zdravstvenom osoblju koje prekrši odredbe zakona te nije propisana kazna za davanje lažne izjave. Takav pristup, nažalost ne upuæuje na ozbiljnu namjeru predlagatelja da na taj naèin sprijeèi zloporabe i moguæa kršenja zakona.

Uzimajuæi sve spomenuto u obzir zakljuèujemo da je zakonski prijedlog PZE 360 nedoraðen i nedovršen zakonski akt na kojem bi, u svim njegovim sastavnicama, trebalo još dosta poraditi. Prijedlog zakona je neprihvatljiv po više osnova, a ponajviše primjedbi odnosi se na heterolognu oplodnju. Postavlja se pitanje zašto se išlo u usvajanje rješenja poput moguænosti davanja jajne stanice, kad to nije dozvoljeno važeæim zakonom, a zabranjeno je i u nekim drugim europskim zemljama poput Austrije, Italije, Njemaèke, Norveške i Švedske.

Uvažavajuæi opravdanu želju braènih drugova za vlastitim potomstvom i duboku patnju koja proizlazi iz nemoguænosti ostvarivanja roditeljstva smatramo potrebnim ponuditi im moralno prihvatljiva rješenja. Optimalno bi bilo ozbiljno se usredotoèiti na uzroke problema i pokušati ih u smislu cjelovite priprave za zaèeæe prvenstveno riješiti na što prirodnije i manje invazivne naèine poput onih koje znanstveno dokazano nude moderne metode prirodnog planiranja obitelji (Billingsova ovulacijska metoda te FertilityCare sustav uz NaPro tehnologiju). Iznad svega, u sagledavanju i rješavanju problema s plodnošæu, prema najnovijim spoznajama, neizostavno je potrebno obuhvatiti èitavu osobu u njezinim tjelesnim, duševnim, društvenim ali i duhovnim sastavnicama. Ovdje valja naglasiti kako medicinska oplodnja nije niti može biti lijeèenje neplodnosti, nego predstavlja nadomjestak lijeèenju, jer nakon postupaka medicinske oplodnje nitko od ukljuèenih ne ozdravlja, veæ naprotiv, izlaže ih se dodatnim zdravstvenim rizicima.

S obzirom da je zakonski prijedlog pred izglasavanjem u Saboru, sve one koji æe sudjelovati u odluèivanju, a smatraju se katolièkim vjernicima, vrijedi podsjetiti na Uputu Svete Stolice o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u politièkom životu iz 2002. godine u kojoj se istièe: „nije zadaæa Crkve izložiti konkretna rješenja - za ovozemna pitanja koja je Bog prepustio slobodnom i odgovornom sudu svakog pojedinca, premda je pravo i dužnost Crkve izreæi moralne sudove o svjetovnim pitanjima kada se to traži od vjere ili moralnog zakona." (br. 3), što je upravo sluèaj kad je rijeè o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji. Valja nadalje imati na umu kako je „etièki pluralizam neprihvatljiv" te nije opravdano shvaæati ga kao preduvjet demokracije (usp. br. 2). Izrièita je obveza katolika, a poglavito onih koji su izravno ukljuèeni u zakonodavna tijela da se suprotstave svakom zakonu koji napada ljudski život, jer takvi zakoni moraju braniti temeljno pravo na život poèevši od njegova zaèeæa do njegova svršetka. Uz to, katolicima nije dopušteno „sudjelovati u širenju javnoga mnijenja u korist takvog zakona niti za njega glasovati" (usp. Izjava o izazvanom pobaèaju iz 1974., br. 22; okružnica Evangelium vitae iz 1995., br. 73).

Jednako tako „potrebno je èuvati i promicati obitelj, utemeljenu na monogamnu braku izmeðu osoba razlièita spola i zaštiæenu u njezinu jedinstvu i postojanosti", pri èemu se „s njom ni na koji naèin ne mogu izjednaèiti ostali oblici suživota, niti smiju kao takvi biti zakonom priznati." Nakon jasno izreèenog stava i protivljenja takvim zakonskim rješenjima, katolicima je dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona i negativnih uèinaka na razini kulture i javne moralnosti. (usp. br. 4).

Kako bi takav pristup bio moguæ nužno je formirati vlastitu vjernièku savjest. U tome, izmeðu ostalog, može biti od pomoæi i najnoviji naputak Zbora za uèenje vjere Dignitas personae (Dostojanstvo osobe) o nekim bioetièkim pitanjima. Naputak je objavljen na hrvatskom jeziku u knjizi dr. Stanka Lasiæa, Pravo na roðenje u uèenju Crkve (izdanje Centra za bioetiku, Zagreb, 2009., str. 340-357) i u izdanju Kršæanske sadašnjosti kao zasebna knjižica (Dokumenti Kršæanske sadašnjosti, br. 154).

Kao doprinos raspravi i pomoæ vjernicima katolicima te svim ljudima dobre volje koji žele upoznati stav Katolièke crkve i bolje se informirati o ovoj delikatnoj problematici, a osobito za katolike ukljuèene u zakonodavne procese, Ured HBK za obitelj na svojim mrežnim stranicama (obitelj.hbk.hr), uz još neke korisne sadržaje, donosi pristup digitalnim izdanjima spomenutih dokumenata.

Naposljetku, želimo potaknuti sve one koji æe sudjelovati u procesu odluèivanja da ne podlegnu etièkom relativizmu i pluralizmu, veæ da ostanu dosljedni u poštivanju temeljnih prava, opæeljudskih vrednota i æudoreða na kojima je hrvatsko društvo izgraðeno.