4WCF - Putopisno-hodočasnički prikaz

U organizaciji Ureda HBK za obitelj i p. Krzysztofa Rodaka, poljskog pavlina iz Istre, 9. svibnja navečer osmeročlana hrvatska delegacija uputila se kombijem u Varšavu kako bi od 11. - 13. svibnja sudjelovala na IV. Svjetskom kongresu obitelji. Uz svesrdnu pomoć p. Krzysztofa putovanja je preraslo u hodočašće za obitelji u Hrvatskoj

Wadowice i Jasna Gora

Nakon cjelonoćne vožnje u Poljsku smo ušli s prvim zracima zore i na radost p. Krzysztofa zbog još jednog posjeta svojoj Domovini. Nakon osvježenja i doručka kod njegove sestre nastavak jutra posvetili smo posjetu Wadowicama, rodnom mjestu blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Velikog. Uz rijeku hodočasnika obišli smo njegovu rodnu kuću, koja je tik uz crkvu Prikazanja Majke Božje u kojoj se i krstio. Prekrasna crkva puna je detalja vezanih uz život Karola Wojtyłe odnosno pape Ivana Pavla II. Posebno nas se dojmila krstionica u kojoj je kršten i pred kojom smo i mi obnovili svoja krsna obećanja.

Hodočašće je nastavljeno na Jasnoj Gori, poljskom nacionalnom marijanskom svetištu, gdje smo sudjelovali na svetoj misi te prenoćili u hodočasničkom centru Ivan Pavao II. Jasna Gora (u prijevodu: „Svjetla Gora") stoji uzdignuta usred i iznad Czestohowa, grada od oko 300 tisuća stanovnika. Svojim položajem, veličanstvenim izgledom crkve i pavlinskog samostana, utvrdom koja je obujmljuje te ostalim povijesnih građevinama utvrđujemo se u spoznaji kako je to uistinu duhovno središte poljskog naroda. Pater Krzysztof, koji s trudio pružiti nam što više duhovnih sadržaja, ispričao nam je kako je Poljska u 17. stoljeću tijekom napada Šveđana bila na rubu nacionalnog i vjerskog potopa (Poljaci taj događaj, a koji je u romanu Potop opisao znameniti poljski nobelovac Henryk Sienkiewicz, i zovu „potop"). Većina Poljske bila je poražena - „potopljena", a od svih utvrda neosvojena je preostala još samo Jasnogorska utvrda. Na čudesan način, koji u mnogočemu podsjeća na pobjedu Sinjana nad Turcima 15. kolovoza 1715., Šveđani su poraženi odustali od višetjedne opsade u prosincu 1655. Vjerojatno je kako bi u slučaju osvajanja utvrde došlo do daljnjeg širenja protestantizam i Poljska bi nestala onakva kakva je bila i kakva i danas jest. Pobjeda nad Šveđanima imala je, međutim, dalekosežne posljedice širih razmjera. Svega 28 godine kasnije, 1683. poljski kralj Jan Sobjeski svojom je vojskom porazio Turke pod Bečom.

Crna Gospa Jasnogorska, ikona je koju je prema predaji naslikao Sv. Luka Evanđelist na cedrovoj plohi stola iz kuće Svete Obitelji ima svoju bogatu povijest. Nakon obrane Jasnogorske utvrde 1. travnja 1656. kralj Ivan Kazimir stavio je zemlju pod Gospinu zaštitu i proglasio ju je Kraljicom Poljske čime je postala znakom vjerske i političke slobode poljskog naroda. Tu odluku potvrdio je kasnije Poljski Sabor te Sveta Stolica. Gospi u čast, svako jutro u šest sati, uz zvuke fanfara diže se zastor koji prekriva njezinu sliku. To je uistinu veličanstven i posebno dirljiv trenutak, kojemu smo i mi nazočili u petak 11. svibnja, nakon čega smo krenuli prema Varšavi kako bi stigla na početak Kongresa.

Varšava

Na IV. Svjetskom kongresu obitelji okupilo se preko 3.300 sudionika u Palači kulture i znanosti osporavanoj zgradi iz 1955. koju je dao sagraditi Staljina predstavljajući je kao svoj «dar» te je noseći njegovo ime bila znak njegove vladavine i poniženje poljskog naroda. Tijekom tri dana kongresa o obitelji se raspravljalo iz svih motrišta u kojima se ona odražava na ukupnost života uz jasan zaključak kako je obitelj je okosnica svakoga društva, svakoga naroda i svake kulture. Kongres je u svakom slučaju bio svjedočanstvo i snažna potpora obitelji kao temeljnoj zajednici društva, koju je Bog darovao čovjeku kao slici svojega zajedništva i ljubavi. Obitelj je danas ugrožena kao nikad do sada. Napad na obitelj koja je slika Božjega života i božjega zajedništava, daje naslutiti da je u pozadini toga napada onaj koji mrzi i Boga i cjelokupno stvorenje, a ponajprije čovjeka kao sliku Božju.

Znakovito je kako je Sv. misa kojom je započeo treći dan kongresa u nedjelju održana, kao i mnoge posljednjeg desetljeća, u glavnoj dvorani Palače kulture i znanosti, a u kojoj su se u vrijeme komunizma održavali sabori poljskih komunista. Poticajnu propovijed održao je biskup Stefanek, dugogodišnji predsjednik Vijeća za obitelj Poljske biskupske konferencije. Kongres je naposljetku zaključen usvajanjem Varšavske deklaracije koja je pružila jasnu i neupitnu potporu naravnog braka i obitelji i koji bude nadu u budućnost unatoč svim izazovima i problemima s kojima se suočava suvremeni svijet. Obitelj je uistinu temeljna stanica društva, ali ona je i prije i iznad društva jer svoju osnovu ima u antropološkoj naravi čovjeka te će kao takva nadživjeti svako društvo.

U poslijepodnevnim satima napuštano Varšavu: puni dojmova i zahvaljujući našim domaćinima pavlinima koji su nas smjestili u sklopu svog samostana tik u zidine Starog grada i kulu Barbakan. Samostan iz 17. stoljeća, koji se upravo obnavlja, zapravo je dar spomenutog kralja Ivana Kazimira pavlinima za obranu Jasne Gore. Obilazeći Varšavu u noćnom i dnevnom ugođaju, spoznajemo svu okrutnost i strahovita razaranja grada u Drugom svjetskom ratu, ali koji je sada obnovljen, pun života i poleta. Štoviše, vjerojatno i odabir Varšave kao mjesta na kojemu je održan svjetski kongres obitelji nije slučajan. Poljska je danas žarište iz kojega izvire možda i najsnažnija potpora naravnom braku i zaštiti obitelji, kao vrelu i nositeljici života.

Krakov i Bachledówka

Putujemo prema jugu Poljske. Prolazimo pored spomenika najvećeg stratišta u Drugom svjetskom ratu: barake i ostaci krematorija Auschwitza i Birkenaua. Mjesto gdje je zlo i Zli pokazao svoje pravo lice „ubojice ljudi od početka", još jedna je opomena i poziv da se do kraja založimo za život, na koji se i danas nasrće, iako pod drugim, pa čak i slatkorječivim parolama.

Ulazimo u Krakov, koji je nekad u povijesti također bio kraljevski grad. Veličine kao Zagreb, očarao nas je svojom ljepotom. Imali smo i sreće. Tog dana u Krakovu je održana procesija u čast svetog Stanislava biskupa i mučenika.

U Krakovu smo posjetili i svetište odnosno baziliku Božanskoga milosrđa, koju je 2002. posvetio papa Ivan Pavao II., a u kojoj se nalazi poznata slika, koja je naslikana prema viđenju sv. Faustine Kowalski.

Nedjelja 11. svibnja blagdan je i Gospe Fatimske. Na taj je dan, 1981. Ivan Pavao II preživio atentat. Bio je uvjeren da je iza čudesnog spleta okolnosti koji su mu spasili život stajala Gospa Fatimska. Navečer na središnjem trgu javna projekcija filma o Ivanu Pavlu II. Mnoštvo mladih pozorno gleda film. Bi li na Jelaćićevu trgu toliko mladih gledalo javno prikazivanje filma, npr. o blaženom Alojziju Stepincu?!

Kasno navečer stižemo u Bachledówku, malo mjesto na Tatrama, nedaleko od Slovačke. Noćimo u domu za odmor i duhovne vježbe koje također drže pavlini. Naš suputnik, domaćin i vodič, p. Krzysztof, ispričao nam je da su se tu susretali tadašnji nadbiskup Karol Wojtyła i kardinal Stefan Wyszyński, kada se potonji vratio s robije. Ostali smo zadivljeni ljepotom obližnje župne crkve koja je također posvećene Jasnogorskoskoj Gospi.

U ponedjeljak 12. svibnja ujutro krećemo kući preko Slovačke, Mađarske s tim da smo u Budimpešti navratili u čudesnu crkvu udubljenu u špilji na brdu Gellert, koju također drže pavlini a njena burna prošlost obilježena je  i zazidavanjem u vrijeme komunističkog režima, da bi 1989. bila ponovo otvorena te 1992. posvećena. 

Familiofobija i nada

Napokon obogaćeni novim spoznajama, iskustvima i dojmovima stižemo u Hrvatsku osjećajući da nas sve to skupa na određeni način i obvezuje. Ovaj kongres, četvrti u nizu (prvi je održan u Pragu 1997., drugi 1999. u Ženevi, a treći 2004. u Ciudad de Mexicu.) ujedno je snažna poruka i potpora naravnoj obitelji, koja je danas, više nego ikada, ugrožena u svim njezinim sastavnicama. Ugrožen je ponajprije brak u svojemu općecivilizacijskom dosegu i značenju: kao zajednica muškarca i žene, ugroženo je majčinstvo, ugroženo je očinstvo, i naposljetku ugroženo je ono najvrjednije: život nerođenog djeteta. „Obitelj je život, bez obitelji nema države. Bez obitelji nema ničega" - poručio je u svojem uvodnom govoru Roman Giertych, potpredsjednik poljske Vlade i ministar obrazovanja. Napad na obitelj udarac je u srce temeljnih vrijednosti svake kulture, koje vodi u ništavilo, u smrt.

Iako je obitelj zaštićena i Ustavom i zakonima, kao temelj društva, iako je zaštićena i međunarodnim dokumentima, obitelj je u suvremenom društvu meta najžešćih udara. Umjesto prijateljskog ozračja, čini se, da je na djelu sustavna i organizirana familiofobija globalnih razmjera. Ipak znademo u srazu života i antiživota, između vrijednosti i antivrijednosti, između smisla i besmisla, između punine i ništavila, mora i može pobijediti samo život i ostvariti se Božji plan. Napokon Isus je došao da imamo život u izobilju. On je zalog i jamstvo da život pobjeđuje te da s njime i možemo biti samo pobjednici te da će se u konačnici opstati i u punini se ostvariti Božji naum o braku i obitelji, jer je kao takav upisan u bit čovjeka. Ako nas svladava osjećaj nemoći i besperspektivnosti zagledajmo se u Krista, našu nadu i počnimo s tim da taj naum živimo i svjedočimo u našim brakovima i obiteljima.

MK & PKH