Rastavljeni i ponovno civilno vjenčani

(usp. Direktorij, 63.)

 

Sve je više slučajeva da oni koji su se civilno razveli nakon što su sklopili crkvenu ženidbu ponovno sklapaju samo građansku ženidbu. Za neke od njih to je povod dodatnog udaljavanja od Crkve, a neki od njih nisu u potpunosti niti svjesni da nisu u skladu s Božjim naumom o braku i obitelji. Drugi opet, svjesni problematičnosti svojega novog stanja, nastoje na svoj način služiti Bogu i uključiti se sve više u život Crkve. Crkveni nauk jasno govori da njihova nova veza nipošto ne razrješuje njihovu prethodno sklopljenu crkvenu ženidbu, tj. da njihov sadašnji život nije u skladu s evanđeoskim načelom o nerazrješivosti ženidbe.1

Unatoč tome, ne može se u potpunosti izjednačavati svaki od ovih slučajeva. Pastoralni djelatnik uvijek treba gledati na pojedine slučajeve i pojedinačne osobe. Naime, ima slučajeva da je netko ušao u novo zajedništvo nakon što je svim silama nastojao sačuvati bračno zajedništvo, ali je ipak bio posve neopravdano napušten. Drugi su opet ušli u novo zajedništvo nakon što su nepromišljeno i lakomisleno razorili svoju ženidbu. Napokon, ima slučajeva da netko ulazi u novo zajedništvo radi dobra djece ili u uvjerenju da njihova prva ženidba i nije bila valjana.2

U svakom slučaju, treba naglasiti da su takvi supružnici članovi kršćanske zajednice. Iako su oni isključeni od primanja sakramenata, kršćanska im zajednica treba posvetiti posebnu pozornost. Za njih treba moliti i poticati ih na molitvu, na slušanje Božje riječi, na neporočan život u skladu s njihovim stanjem; poticati ih na kršćanski odgoj njihove djece i pomagati im u tome. Crkvena zajednica pozvana je, dakle, činiti sve da se oni ne bi osjećali isključenima nego, naprotiv, poticanima na kršćanski život u skladu s ovim okolnostima. Kršćanska zajednica neka se uzdržava od bilo kakve moralne prosudbe ili osude, jer Bog jedini poznaje u potpunosti ljudska srca (usp. Dj 1,24).3

U važnim životnim prigodama (rođenje i krštenje djeteta, obiteljska žalost i sl.) neka vjernici nastoje biti bliski takvim osobama svojom ljudskom i kršćanskom susretljivošću, čuvajući se pri tom davanja 'lažne nade' ili krive informacije o njihovom crkvenom stanju.

"Isto tako, poštovanje koje valja iskazivati sakramentu ženidbe, samim bračnim drugovima i njihovim ukućanima, a i prema zajednici vjernika, zabranjuje pastirima da iz bilo kojeg razloga ili pod bilo kakvom izlikom, pa i pastoralne naravi, održavaju za razvedene koji se ponovno vjenčaju bilo kakav obred. Takvo održavanje obreda davalo bi dojam nekog sakramentalnog slavlja novog valjanog vjenčanja, pa bi prema tome dovodilo u bludnju u svezi s nerazrješivošću valjano sklopljene ženidbe".4

Zadaća je pastoralnih djelatnika i cijele kršćanske zajednice da pomogne braći i sestrama koji se nalaze u takvim okolnostima da se nipošto ne osjećaju isključenima iz Crkve, nego, naprotiv, pozvanima da djelatno sudjeluju u njezinu životu.

Valja ih poticati da u bogoslužju, osobito na nedjeljnoj euharistiji, vjerno slušaju Božju riječ, da sudjeluju u različitim duhovnim sadržajima kao što su kateheze, predavanja, duhovne obnove, nesakramentalna pokornička bogoslužja. Osobito ih valja poticati da ustraju u svakodnevnoj molitvi. Neka se, konačno, trude oko kršćanske ljubavi i kršćanskih djela milosrđa, tako da se njihova vjera očituje u djelima. Zadaća nesebične kršćanske ljubavi neka se osobito očituje u kršćanskom odgoju djece.

Njihovo sudjelovanje u aktivnom životu crkvene zajednice ograničeno je njihovim stanjem. Tako ne mogu preuzimati one uloge u zajednici koje pretpostavljaju puninu kršćanskog svjedočenja. To se odnosi na liturgijske službe kao što je služba čitača, akolita, izvanrednog djelitelja pričesti, krsnog i krizmanog kuma. To vrijedi i za službu vjeroučitelja i katehete.

Vjerna Gospodnjoj zapovijedi, Crkva ne može pripustiti sakramentu pomirenja i pričesti razvedene i ponovno civilno vjenčane vjernike, budući da je vjerna Gospodnjoj zapovijedi o nerazrješivosti ženidbe. Crkva ne želi praviti razlike među vjernicima, nego ih samo poziva da dosljedno žive prema izboru kojeg su sami učinili.

Kada je povratak u prvobitno zajedništvo nemoguć zbog bolesti, poodmakle dobi ili zbog dobra djece, a oni, bez veće sablazni, odluče živjeti u bračnoj uzdržljivosti, onda je moguć njihov povratak sakramentima Crkve.

1 Usp. FC, 84.
2 Usp. FC, 84.
3 Usp. FC 84.
4 FC, 84.

:: Popis kratica