Obitelji u teškoćama: Obitelji s djecom s teškoćama u razvoju

 

U specifičnoj se situaciji nalaze obitelji s djecom ili osobama s posebnim potrebama. U takvim slučajevima moguće je da društvena i crkvena zajednica ne pokažu dovoljno sluha i razumijevanja za potrebe takvih obitelji, ili da se same te obitelji zatvore u sebe nerijetko se međusobno optužujući i narušavajući odnose. Ako igdje, crkvene zajednice u svom redovitom djelovanju mogu i trebaju očitovati svoju diakonalnu dimenziju, onda je to upravo u odnosu prema takvim obiteljima i osobama u svojoj sredini. Crkvena bi zajednica na različitim svojim razinama trebala ustrojiti posebne strukture i angažirati profesionalno i volonterski osobe za skrb o takvim osobama i obiteljima.

 

U posebnoj se situaciji nalaze obitelji s djecom ili osobama s posebnim potrebama. U takvim posebnim slučajevima moguće je da društvena i crkvena zajednica ne pokažu dovoljno sluha i razumijevanja za potrebe takvih obitelji, ili da se same te obitelji zatvore u sebe. Neke od tih obitelji, osobito one bez snažnije vjere, su jako pogođene 'teretom' hendikepa svoje djece. Tek postupno dolaze do spoznaje da je ovakvo dijete u biti dar i da im prihvaćanje toga dara donosi životnu mudrost i radost života. Neprihvaćanje djeteta s teškoćama u razvoju dodatno opterećuje i partnerske odnose muža i žene, te cjelokupni obiteljski život. Nerijetko dolazi do međusobnog optuživanja te do opterećenja i rodbinskih odnosa. Katkad se roditelji s djecom s teškoćama u razvoju stide pokazati s djecom u javnosti. Pate, jer primjećuju da vršnjaci ne prihvaćaju njihovu djecu. Takve su obitelji opterećene i većim materijalnim poteškoćama, jer njihova djeca iziskuju veća materijalna sredstva. Zbog materijalnih teškoća mnoga su takva djeca primorana nakon osnovne škole ostati kod kuće, jer im roditelji ne mogu priuštiti daljnje obrazovanje i osposobljavanje koje bi im omogućilo dostojanstveniji život. Brinu se i o budućnosti svoje djece nakon vlastite smrti.

Potrebno je imati u vidu i svu kompleksnost i različitost takvih situacija: slijepi, malovidni, (gluho)nijemi, mentalno retardirani, osobe s tjelesnim oštećenjem, osobe s posttraumatskim sindromom, i drugi. Valja imati na umu da se u takvim posebnim situacijama nalazi čak oko 10% stanovništva. Sve to zahtijeva da kršćanska zajednica ozbiljno shvati potrebe takvih obitelji te da im pomogne na njima prilagođen način. Na tom planu crkveno je djelovanje do sada, nažalost, bilo više simbolično nego stvarno. Valja istodobno istaknuti organiziraniji i hvalevrijedan rad društvenih institucija koje službeno skrbe za takve osobe i obitelji. Istodobno, ako igdje, crkvene zajednice u svom redovitom djelovanju mogu i trebaju očitovati svoju diakonalnu dimenziju, onda je to upravo u odnosu prema takvim obiteljima i osobama u svojoj sredini.

Crkvena bi zajednica na različitim svojim razinama trebala ustrojiti posebne strukture i angažirati profesionalno i volonterski osobe za skrb o takvim osobama i obiteljima. Uz prikupljanje relevantnih podataka, potrebno je uspostaviti kontakte s društvenim institucijama koje skrbe o takvim osobama i promicati komplementarne oblike rada. I crkvena će zajednica morati izdvojiti potrebno osoblje te ga posebno stručno formirati za različite oblike evanđeoskog navještaja i rada s takvim osobama.