Starosni brak

 (usp. Direktorij, 54.)

 

Supruzi starije dobi su u Crkvi i u društvu izvrsni svjedoci bračne vjernosti i plodnosti bračne ljubavi. Stoga su oni dragocjen dar vlastitoj obitelji, ali i crkvenoj zajednici. Iskustvo njihovog kršćanskog bračnog i obiteljskog života može također biti veoma korisno u bračnom i obiteljskom pastoralu. U starosnom braku na osobit način do izražaja dolazi zrela, požrtvovna, nesebična i vjerna ljubav. Svakako da treba upozoravati i djecu na njihove obveze prema starim roditeljima, osobito u slučaju njihove bolesti. Upravo je odnos mladih, ali i cijele kršćanske zajednice prema supruzima u poodmakloj dobi pokazatelj njihove vlastite ljudske i kršćanske zrelosti. U tome se smislu treba očitovati i skrb Crkve tj. župne zajednice.

 

Supruzi starije dobi su u Crkvi i u društvu izvrsni svjedoci bračne vjernosti i plodnosti bračne ljubavi. Stoga su oni dragocjen dar vlastitoj obitelji, ali i crkvenoj zajednici. Iskustvo njihovog kršćanskog bračnog i obiteljskog života može također biti veoma korisno u bračnom i obiteljskom pastoralu. Stoga Crkva potiče svoje vjernike da općenito cijene važnost i ulogu starijih osoba.1 "Život starijih osoba pomaže nam da osvijetlimo ljestvicu ljudskih vrednota; on pokazuje neprekidnost naraštaja i čudesan je dokaz međuovisnosti Božjeg naroda. Starije osobe često imaju karizmu da prevladaju prepreke među naraštajima prije nego što one postanu nesavladive".2

U starosnom braku na osobit način do izražaja dolazi zrela, požrtvovna, nesebična i vjerna ljubav, u kojoj supružnici "pružaju jedno drugome pomoć i službu" te doživljavaju puni "smisao svog jedinstva i iz dana ga u dan sve više produbljuju".3 Veličina, nježnost i dubina istinske ljubavi očituje se osobito u vjernom služenju bračnom drugu u danima njegove bolesti i nemoći.

Svakako da treba upozoravati i djecu na njihove obveze prema starim roditeljima, osobito u slučaju njihove bolesti. Kada je pak u pitanju zajednički život roditelja i njihove oženjene, odnosno udane djece, važno je sačuvati samostalnost mladoga braka tako da roditelji ne budu smetnja skladnom razvoju braka njihove djece.

Stoga je odnos mladih, ali i cijele kršćanske zajednice prema supruzima u poodmakloj dobi pokazatelj njihove vlastite ljudske i kršćanske zrelosti. U tome se smislu treba očitovati i skrb Crkve (tj. župne zajednice).

U pastoralnoj skrbi za starosni brak treba, između ostalih, uvrstiti i slijedeće teme: (ne)uspjelost vlastitog braka, (ne)uspjelost u odgoju i vjerskom odgoju djece, opterećenja savjesti iz prijašnjih razdoblja, kvaliteta komunikacije u starijoj dobi, osmišljavanje starosne dobi, načini uspostavljanja dobre komunikacije s djecom i unucima.

1 PSO, 13.
2 IVAN PAVAO II., Govor sudionicima "International Forum on Active Aging", 5 (5. rujna 1980.), u Insegnamenti di Giovanni Paolo II., III., 2 (1980.), 539.
3 Usp. GS, 48.

:: Popis kratica