Pastoral mladih brakova i obitelji

 

Osobita briga u pastoralu obitelji treba biti posvećena upravo mladim brakovima i obiteljima "koje su, suočene s novim vrednotama i novim odgovornostima, sve više izložene, pogotovo u prvim godinama braka, možebitnim teškoćama, što proizlaze iz prilagođavanja zajedničkom životu ili iz rađanja djece". Zbog zahtjevnosti i intenziteta procesa kroz koje prolaze mladi supružnici i obitelji, potrebno je da poglavito župna zajednica prihvati takve bračne parove i obitelji, da ih prati te da im pomaže na početku njihova zajedničkog života. Kao prvo potrebno je mlade obitelji pronaći i prihvatiti, što znači da bi u župnoj zajednici trebali postojati posebni sadržaji i oblici rada s mladim obiteljima. U pastoralnim aktivnostima nužno je poštivati posebnost svakoga bračnog para i svake osobe stvarajući osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti mladom bračnom paru u kršćanskoj zajednici.

 

Osobita briga u pastoralu obitelji treba biti posvećena upravo mladim brakovima i obiteljima "koje su, suočene s novim vrednotama i novim odgovornostima, sve više izložene, pogotovo u prvim godinama braka, možebitnim teškoćama, što proizlaze iz prilagođavanja zajedničkom životu ili iz rađanja djece".1 Naime, dok je donekle zaživjela svijest o važnosti pastoralne skrbi u pripravi mladih na brak i važnosti priprave na samo slavlje vjenčanja, bitno je manja svijest o važnosti sustavne pastoralne brige o mladom bračnom paru i mladoj obitelji u prvim godinama njihova života. Zapostavljanje tog područja pastoralnog djelovanja može dovesti do toga da se oni, zaokupljeni svojim poteškoćama i zatvoreni u krug vlastitih briga koje im donosi novi i posve drugačiji način života, čak počnu udaljavati od Crkve .

Život mladog bračnog para je u prvim godinama obilježen (a) početkom zajedničkog života i potrebom međusobnog usklađivanja, (b) složenošću i teškoćama usklađivanja bračnog iskustva i (c) rađanjem djece i iskustvom roditeljstva. K tome, mladi je bračni par često zaokupljen brigom oko vlastitog stana i posla kao i materijalnim brigama. Uza sve to, ostaje onaj temeljni problem početka zajedničkog života: mladi se supruzi tek počinju privikavati jedno na drugo, uočavajući različitosti u značaju, u navikama, potrebama i željama. Da bi se, dakle, uskladio njihov zajednički život i da bi se u što većoj mjeri supruzi prilagodili jedno drugom i to kao muž i žena i roditelji zajedničke djece, potrebno je mnogo ljubavi, strpljivosti, Božje milosti i pomoći onih koji ih okružuju. Stoga se može dogoditi da - suočeni s tim stvarnim i posve određenim problemima - mladi supruzi počnu osjećati kako im se smanjuje početno oduševljenje. Koliko su ti procesi zahtjevni i snažni te koliko je potrebna crkvena i društvena pomoć mladom braku i obitelji, za sebe govori već i sama činjenica da se veći dio rastava događa upravo u prvim godinama braka.2

Zbog svega toga potrebno je da poglavito župna zajednica prihvati takve bračne parove i obitelji, da ih prati te da im pomaže na početku njihova zajedničkog života. Kao prvo potrebno je mlade obitelji pronaći i prihvatiti, što znači da bi u župnoj zajednici trebali postojati posebni sadržaji i oblici rada s mladim obiteljima. Za te bi bračne parove to bilo 'mistagoško' razdoblje poniranja u slavljeno otajstvo koje ih povezuje te susreti dijaloga, molitve i promišljanja nadahnutog tim otajstvom. Mladi će bračni drugovi u tom razdoblju biti uvođeni u načelo jedinstva i razmišljati nad njim. Naime, slavljem sakramenta ženidbe oni počinju rasti u dubokom duhovnom i tjelesnom jedinstvu, koje nipošto ne smije ugroziti jedinstvenost, posebnost i slobodu svake osobe. I u pastoralnim aktivnostima potrebno je poštovati posebnost svakog bračnoga para i svake osobe.

Kršćanski bračni parovi, koji su već ranije prošli kroz ta iskustva, mogu svojom otvorenošću i svojom zauzetošću pomoći mladim bračnim parovima u nadilaženju gore navedenih poteškoća s obzirom na međusobno usklađivanje, harmoniziranje bračnog zajedništva te s obzirom na (ne)otvorenost za dar života, odgovorno roditeljstvo, uzvišenost i ljepotu majčinstva i očinstva. U Hrvatskoj je danas na poseban način ugrožena upravo roditeljska dimenzija braka. I kršćanski zauzeti parovi i župna zajednica mogu i moraju ozbiljnije pridonijeti toj roditeljskoj dimenziji današnjih brakova uspostavljajući redovitu skrb zajednice s prikladnim pastoralnim i sadržajnim programima, koji uključuju znakove solidarnosti, infrastrukturnu podršku (dječje jaslice i vrtići, savjetovališta). Kršćanska zajednica na taj način stvara osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti u mladom bračnom paru.

Pastoralni djelatnici u župi3 trebaju osobno i po župnim strukturama uočavati novopridošle i doseljene obitelji, posebno mlade, i s njima nastojati uspostaviti kontakt. Za mlade bračne parove bit će veoma korisne duhovne obnove, bračni vikendi, molitveni susreti ili općenito duhovni programi koji mogu biti vezani i uz određene duhovne udruge i pokrete.

Posebno su važna i katolička obiteljska savjetovališta u kojima se, među ostalim, mladi supruzi mogu informirati o prirodnom načinu planiranja začeća. U isto vrijeme ta savjetovališta, naravno, moraju biti na usluzi svim bračnim parovima u trenucima njihovih posebnih teškoća ili kriza.

Osobito prikladan i veoma koristan način obiteljskog pastorala jesu pretkrsni susreti. Naime, Crkva izričito traži da i roditelji i kumovi budu dostatno poučeni o smislu i značenju sakramenta krsta.4 No, pretkrsni susreti za roditelje i kumove posebno su pogodna prigoda da se bolje upozna mlada obitelj, njihove radosti i brige. Prigoda je to za ljudski susret i za poticaj na dosljednije življenje kršćanske vjere. U tim su trenucima mladi roditelji otvoreni za svaku dobru riječ, za svaki plemenit poticaj, a sakrament na koji se pripravljaju može biti poseban trenutak prolaska Božje milosti. Upravo zbog toga neka župnik sa svojim pastoralnim suradnicima njeguje i razvija ovakve pretkrsne susrete. U tom smislu mogu biti veoma korisni zajednički susreti više obitelji koji se pripravljaju na krštenje svoje djece, kao i susreti sa zauzetijim kršćanskim supruzima koji im mogu biti na poticaj. Toj pastoralnoj ponudi pripadaju i susreti s roditeljima u pojedinim fazama rasta njihove djece, u sklopu priprave na ostale sakramente kršćanske inicijacije, obiteljski susreti ili seminari i drugi oblici redovitih i prigodnih susreta. Kao osobni susret svećenika s obitelji valja vrednovati i u nas uobičajeni božićni, odnosno bogojavljenski blagoslov obitelji te bi ga u tom smislu valjalo postavljati i razvijati.

1 FC, 69.
2 Usp. IV. poglavlje ovog Direktorija, br. 3: Smanjivanje broja brakova i povećanje broja rastava braka.
3 Usp. ŽK, 111-112.
4 Usp. ZKP kan 851,2.

:: Popis kratica