Pastoral mladih brakova i obitelji

 

Osobita briga u pastoralu obitelji treba biti posveæena upravo mladim brakovima i obiteljima "koje su, suoèene s novim vrednotama i novim odgovornostima, sve više izložene, pogotovo u prvim godinama braka, možebitnim teškoæama, što proizlaze iz prilagoðavanja zajednièkom životu ili iz raðanja djece". Zbog zahtjevnosti i intenziteta procesa kroz koje prolaze mladi supružnici i obitelji, potrebno je da poglavito župna zajednica prihvati takve braène parove i obitelji, da ih prati te da im pomaže na poèetku njihova zajednièkog života. Kao prvo potrebno je mlade obitelji pronaæi i prihvatiti, što znaèi da bi u župnoj zajednici trebali postojati posebni sadržaji i oblici rada s mladim obiteljima. U pastoralnim aktivnostima nužno je poštivati posebnost svakoga braènog para i svake osobe stvarajuæi osjeæaj prihvaæenosti i sigurnosti mladom braènom paru u kršæanskoj zajednici.

 

Osobita briga u pastoralu obitelji treba biti posveæena upravo mladim brakovima i obiteljima "koje su, suoèene s novim vrednotama i novim odgovornostima, sve više izložene, pogotovo u prvim godinama braka, možebitnim teškoæama, što proizlaze iz prilagoðavanja zajednièkom životu ili iz raðanja djece".1 Naime, dok je donekle zaživjela svijest o važnosti pastoralne skrbi u pripravi mladih na brak i važnosti priprave na samo slavlje vjenèanja, bitno je manja svijest o važnosti sustavne pastoralne brige o mladom braènom paru i mladoj obitelji u prvim godinama njihova života. Zapostavljanje tog podruèja pastoralnog djelovanja može dovesti do toga da se oni, zaokupljeni svojim poteškoæama i zatvoreni u krug vlastitih briga koje im donosi novi i posve drugaèiji naèin života, èak poènu udaljavati od Crkve .

Život mladog braènog para je u prvim godinama obilježen (a) poèetkom zajednièkog života i potrebom meðusobnog usklaðivanja, (b) složenošæu i teškoæama usklaðivanja braènog iskustva i (c) raðanjem djece i iskustvom roditeljstva. K tome, mladi je braèni par èesto zaokupljen brigom oko vlastitog stana i posla kao i materijalnim brigama. Uza sve to, ostaje onaj temeljni problem poèetka zajednièkog života: mladi se supruzi tek poèinju privikavati jedno na drugo, uoèavajuæi razlièitosti u znaèaju, u navikama, potrebama i željama. Da bi se, dakle, uskladio njihov zajednièki život i da bi se u što veæoj mjeri supruzi prilagodili jedno drugom i to kao muž i žena i roditelji zajednièke djece, potrebno je mnogo ljubavi, strpljivosti, Božje milosti i pomoæi onih koji ih okružuju. Stoga se može dogoditi da - suoèeni s tim stvarnim i posve odreðenim problemima - mladi supruzi poènu osjeæati kako im se smanjuje poèetno oduševljenje. Koliko su ti procesi zahtjevni i snažni te koliko je potrebna crkvena i društvena pomoæ mladom braku i obitelji, za sebe govori veæ i sama èinjenica da se veæi dio rastava dogaða upravo u prvim godinama braka.2

Zbog svega toga potrebno je da poglavito župna zajednica prihvati takve braène parove i obitelji, da ih prati te da im pomaže na poèetku njihova zajednièkog života. Kao prvo potrebno je mlade obitelji pronaæi i prihvatiti, što znaèi da bi u župnoj zajednici trebali postojati posebni sadržaji i oblici rada s mladim obiteljima. Za te bi braène parove to bilo 'mistagoško' razdoblje poniranja u slavljeno otajstvo koje ih povezuje te susreti dijaloga, molitve i promišljanja nadahnutog tim otajstvom. Mladi æe braèni drugovi u tom razdoblju biti uvoðeni u naèelo jedinstva i razmišljati nad njim. Naime, slavljem sakramenta ženidbe oni poèinju rasti u dubokom duhovnom i tjelesnom jedinstvu, koje nipošto ne smije ugroziti jedinstvenost, posebnost i slobodu svake osobe. I u pastoralnim aktivnostima potrebno je poštovati posebnost svakog braènoga para i svake osobe.

Kršæanski braèni parovi, koji su veæ ranije prošli kroz ta iskustva, mogu svojom otvorenošæu i svojom zauzetošæu pomoæi mladim braènim parovima u nadilaženju gore navedenih poteškoæa s obzirom na meðusobno usklaðivanje, harmoniziranje braènog zajedništva te s obzirom na (ne)otvorenost za dar života, odgovorno roditeljstvo, uzvišenost i ljepotu majèinstva i oèinstva. U Hrvatskoj je danas na poseban naèin ugrožena upravo roditeljska dimenzija braka. I kršæanski zauzeti parovi i župna zajednica mogu i moraju ozbiljnije pridonijeti toj roditeljskoj dimenziji današnjih brakova uspostavljajuæi redovitu skrb zajednice s prikladnim pastoralnim i sadržajnim programima, koji ukljuèuju znakove solidarnosti, infrastrukturnu podršku (djeèje jaslice i vrtiæi, savjetovališta). Kršæanska zajednica na taj naèin stvara osjeæaj prihvaæenosti i sigurnosti u mladom braènom paru.

Pastoralni djelatnici u župi3 trebaju osobno i po župnim strukturama uoèavati novopridošle i doseljene obitelji, posebno mlade, i s njima nastojati uspostaviti kontakt. Za mlade braène parove bit æe veoma korisne duhovne obnove, braèni vikendi, molitveni susreti ili opæenito duhovni programi koji mogu biti vezani i uz odreðene duhovne udruge i pokrete.

Posebno su važna i katolièka obiteljska savjetovališta u kojima se, meðu ostalim, mladi supruzi mogu informirati o prirodnom naèinu planiranja zaèeæa. U isto vrijeme ta savjetovališta, naravno, moraju biti na usluzi svim braènim parovima u trenucima njihovih posebnih teškoæa ili kriza.

Osobito prikladan i veoma koristan naèin obiteljskog pastorala jesu pretkrsni susreti. Naime, Crkva izrièito traži da i roditelji i kumovi budu dostatno pouèeni o smislu i znaèenju sakramenta krsta.4 No, pretkrsni susreti za roditelje i kumove posebno su pogodna prigoda da se bolje upozna mlada obitelj, njihove radosti i brige. Prigoda je to za ljudski susret i za poticaj na dosljednije življenje kršæanske vjere. U tim su trenucima mladi roditelji otvoreni za svaku dobru rijeè, za svaki plemenit poticaj, a sakrament na koji se pripravljaju može biti poseban trenutak prolaska Božje milosti. Upravo zbog toga neka župnik sa svojim pastoralnim suradnicima njeguje i razvija ovakve pretkrsne susrete. U tom smislu mogu biti veoma korisni zajednièki susreti više obitelji koji se pripravljaju na krštenje svoje djece, kao i susreti sa zauzetijim kršæanskim supruzima koji im mogu biti na poticaj. Toj pastoralnoj ponudi pripadaju i susreti s roditeljima u pojedinim fazama rasta njihove djece, u sklopu priprave na ostale sakramente kršæanske inicijacije, obiteljski susreti ili seminari i drugi oblici redovitih i prigodnih susreta. Kao osobni susret sveæenika s obitelji valja vrednovati i u nas uobièajeni božiæni, odnosno bogojavljenski blagoslov obitelji te bi ga u tom smislu valjalo postavljati i razvijati.

1 FC, 69.
2 Usp. IV. poglavlje ovog Direktorija, br. 3: Smanjivanje broja brakova i poveæanje broja rastava braka.
3 Usp. ŽK, 111-112.
4 Usp. ZKP kan 851,2.

:: Popis kratica