Pastoralni rad sa zaručnicima u okviru pastorala župne zajednice

(usp. Direktorij, 46.)

Zaručništvo u svome izvornom smislu predstavlja vrijeme rasta, milosti i odgovornosti. Uslijed sve kasnijeg sklapanja braka svjedoci smo stvarnosti 'produženog zaručništva' koje najčešće poprima karakteristike pravog bračnog života, iako 'zaručnici' u tom razdoblju još ne mogu ili ne žele preuzeti sve obveze bračnog zajedništva. Crkveno djelovanje mora tom razdoblju posvetiti ozbiljnu pozornost i razviti primjerenu ponudu, na što su prije svega pozvane župne zajednice. Svaka župna zajednica treba uočiti postojanje zaručničkih parova te im ponuditi programe za rast u zaručničkoj ljubavi i duhovnosti.
 

U tom rastu posebno je važno razmišljati o braku kao Božjem pozivu.1 Zato se za njih trebaju upriličiti biblijska razmišljanja, službe riječi i molitveni susreti. Nadalje, posebno treba obraditi ulogu euharistije u oblikovanju sadašnjeg njihovog zaručničkog, ali i budućeg bračnog života (savez, kruh za drugoga, sebedarje, zajedništvo...). Veoma su korisne ponude duhovnih obnova i vježbi. Osim toga, da se zaručnici ne bi zatvorili u sebe i izolirali iz župne zajednice, treba ih uključivati u različite župne strukture i aktivnosti. Na poseban način dragocjeni su njihovi susreti s bračnim parovima u kojima se svjedoče iskustva bračnog i obiteljskog života. Isto tako, da bi se doživjelo bogatstvo raznolikosti Božjih poziva u Crkvi, vrijedno je omogućiti susrete s kandidatima za svećenički i redovnički poziv.

Kroz katehezu i osobne razgovore 'zaručnicima' treba pomoći da spolnost prihvate kao uzvišeni Božji dar koji je u službi ljubavi i koji ima svoje mjesto u potpunom bračnom zajedništvu. To je ujedno odgoj za čistu predbračnu ljubav. U aktualnom permisivnom mentalitetu posebno treba upućivati na aspekte neodgovornosti življenja u potpunom zajedništvu prije samog braka kao da se dogodio onaj konačni izbor koji se zapravo događa tek slavljenjem vjenčanja. Jer, predbračni odnosi nipošto nisu i ne mogu biti izraz prave nepodijeljene ljubavi,2 slika one ljubavi kojom je Krist ljubio Crkvu. Predbračni odnosi pretpostavljaju stvarnost koja još ne postoji, a za kršćane predstavljaju i kršenje Božje zapovijedi.3

Produženo zaručništvo donosi mladim ljudima niz dvojbi, otvorenih pitanja i poteškoća. Upravo radi toga Crkva je pozvana svojim programima i prilagođenom ponudom biti bliza tim mladim ljudima, s njima stupiti u dijalog, otvarati razgovor o temama koje im se nameću, produbljivati pojedina pitanja te ih podržavati u njihovom postupnom rastu i sazrijevanju, slijedeći Božju pedagogiju objavljenu u utjelovljenju i djelu Isusa Krista.

1 Usp. PSM, 25.

2 Usp. PH 7.

3 "Čvrstoća braka i bračne ljubavi zahtijeva kao neophodan uvjet čistoću i gospodarenje samim sobom, odgoj značaja i duh žrtve. S obzirom na tolike teškoće bračnoga života, još zaoštrenije u današnjim prilikama, upravo će mladenačka čistoća, kao prikladna priprava na bračnu čistoću, biti presudna pomoć supružnicima" (SVETI ZBOR ZA KATOLIČKI ODGOJ, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi. Obrisi spolnog odgoja, KS (Dokumenti 69), Zagreb, 1996., br. 61).

:: Popis kratica