Crkveni dokumenti o ljubavi i braku

Nakon drugoga vatikanskog sabora

Za svjesnog je kršæanina nužno poznavati izvore crkvenog nauka. Potrebno je uzeti u obzir ove tekstove:

1. Drugi vatikanski sabor

Dok Lumen gentium 1962. govori o braku kao o sakramentu, Gaudium et spes 1965. opisuje što je brak, koje mjesto pripada ljubavi te govori o odnosu ljubavi i plodnosti. Koncilski se oci pritom nisu bavili starim naèinom tumaèenja i s time povezanom raspravom o prvoj i drugoj »svrsi« braka. Oni su, naravno, crpili iz biblijskih izvora i iz tradicije. Može se takoðer reæi da su odvojili pljevu krivih utjecaja od pšenice autentiène kršæanske tradicije. Time su priveli kraju razvoj koji je prethodio Koncilu i koji je potaknuo D. von Hildebrand. Sve do kraja povijesti jasno je što je kršæanski nauk o ljubavi i braku, a što nije.

2. Humanae vitae - Enciklika o regulaciji zaèeæa (1968.)

Ukoliko je uopæe bilo govora o tome, u prijašnjim je dekretima Crkva kontracepciju odbacila kao nemoralnu. Ali kada se radovima Knausa i Ogina saznalo za ženin ciklus s plodnim i neplodnim danima, postavljalo se pitanje bi li se smjelo poslužiti ovim spoznajama kako bi svatko sam mogao odrediti broj djece. Protiv nekih glasova koji su smatrali da je jedini valjani razlog za spolno sjedinjenje volja da se rodi dijete, nauèavao je Pio XI. u svojoj enciklici Casti connubii (1930.): Supružnicima je dopušteno da zbog važnih razloga svoj ženidbeni odnošaj ogranièe na neplodna razdoblja. U šezdesetim je godinama stvorena takozvana »antibaby pilula«. Mnogi su se kršæani pitali ne bi li s obzirom na nove èinjenice bio prikladan i jedan novi odgovor na problem. Pavao VI. oformio je komisiju koja bi trebala preispitati to pitanje. Ali ona je Papi dala dva opreèna struèna mišljenja. Time je bilo jasno da je Papa morao odluèiti i na koncu je u tome ostao sam. Njegov je odgovor bila enciklika Humanae vitae: svako je manipulativno odvajanje ljubavnog èina od raðanja nemoralno, neovisno o tome na koji se naèin to dogaða. Enciklika je bila, kako je to Hildebrand i prorekao, uistinu »znak kojemu æe se proturjeèiti«, moglo bi se reæi, sve do današnjega dana. No ipak danas raste razumijevanje za ovu encikliku.

3. Persona humana (1975.)

S obzirom na odreðene nejasnoæe Kongregacija za nauk vjere dala je izjavu o nekim pitanjima spolne etike. Rijeè je o predbraènom odnošaju, o samozadovoljavanju i homoseksualnosti. Jasno se ustvrdilo da koliko su god razlièite spomenute stvari, one su, svaka na svoj naèin, prema crkvenom nauku nedopustive.

4. Familiaris consortio (1981.)

Od neprocjenjive važnosti za moralnu teologiju te za pastoral Crkve apostolsko je pismo Familiaris consortio. U njemu papa Ivan Pavao II. sažima nauk Crkve o ljubavi, braku, obitelji u jednoj velikoj sintezi i pritom obraðuje i bolna pojedinaèna pitanja dušobrižništva.

5. Mulieris dignitatem

U ovom je dokumentu rijeè o teološkom promišljanju o ženi u svjetlu Svetoga pisma i nauka Crkve. Dobrom savješæu možemo ga razumjeti barem kao dio katolièkog odgovora na feministièke upite. Èini se, doduše, da njegov domašaj nipošto još nije »stigao« do ljudi!

6. »Otkupljenje tijela« i »Ljudska ljubav« (1985.)

Svojom osobitom darovitošæu za biblijsko-teološka promišljanja papa Ivan Pavao II. u ovim svojim takozvanim »Nagovorima srijedom« tijekom èetiri godine tumaèi crkveni nauk o braku. Èitatelj æe se iznenaditi što sve Papa pronalazi u tekstovima Biblije i kako je crkveni nauk s tim u suglasnosti.

7. Donum vitae - Naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu raðanja (1987.)

1978. roðeno je prvo takozvano dijete iz epruvete. Nanovo se postavilo pitanje može li Crkva odobriti ovaj postupak koji se za supružnike bez djece èini tako dobrotvornim. Nakon iscrpnih studija došao je ovaj odgovor: Ne, ova je metoda nespojiva s crkvenim poimanjem spolnosti.

8. Katekizam Katolièke Crkve (1994.)

Katekizam je sažetak nauka Katolièke Crkve o ljubavi i spolnosti. On to èini time da citira odluèujuæe reèenice iz dokumenata. U svom je naèinu govora, u ovom poglavlju, vjerniji tradiciji nego naèinu nauèavanja Ivana Pavla II.

9. Veritatis splendor

Enciklika samo neizravno dodiruje pitanje braènog morala. Ona, naime, odbacuje etièku teoriju takozvanog »odmjeravanja dobara« na temelju kojega bi se moralo reæi da nema Božjih zapovijedi koje uvijek vrijede, da se konkretno djelovanje može odreðivati samo od sluèaja do sluèaja. Kad bi ovo poimanje bilo ispravno, vrijedilo bi i za podruèje spolnosti. Ivan Pavao II. odbacuje ovo uvjerenje.

10. Pismo Ivana Pavla II. kršæanskim obiteljima

Težište naviještanja Ivana Pavla II. leži na obitelji od koje on oèekuje odluèujuæi doprinos novoj evangelizaciji svijeta. Stoga je Papa 1994., u Meðunarodnoj godini obitelji, napisao pismo svim obiteljima u kojem kršæanski nauk tumaèi u smislu kulture ljubavi.

11. Pismo pape Ivana Pavla II. ženama

U ovom se pismu papa Ivan Pavao II. prije Svjetske konferencije o ženi u Pekingu (1996.) pozabavio potrebama žena. Osobito su ga u tome zanimali mnogostruki oblici ugnjetavanja žena.

12. Evangelium vitae (1995.)

S obzirom na razvoje kojima se peta zapovijed na dramatièan naèin dovodi u pitanje, enciklika tumaèi dotièni nauk Crkve i ugrožavanjima ljudskog života suprotstavlja »evanðelje života«.

13. Ljudska spolnost: istina i znaèenje. Priprava na sakrament ženidbe (1996.)

(Kardinal Alfonso kardinal López Trujillo, predsjednik Papinskog vijeæa za obitelj)

Dokument sažima bitne elemente dobre priprave za brak, osim toga potièe na praæenje mladih brakova u prvim godinama. Obraæa se biskupskim konferencijama koje to trebaju prilagoditi svojoj situaciji.

iz knjige Andreasa Launa "Ljubav i partnerstvo" u izdanju Verbuma, Split, 2005.