Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj

Naslovnica

Medicinska oplodnja

Ispis E-mail

zacece.jpgHrvatska biskupska konferencija uputila je Izjavu o medicinskoj oplodnji u kojoj iznosi osnovna načela na kojima temelji svoj stav o tom delikatnom pitanju, a Ured HBK za obitelj u nastavku donosi nešto opširniji dokument kao doprinos aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji.

Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj

DOPRINOS RASPRAVI O MEDICINSKOJ OPLODNJI

Zagreb, srpanj 2009.

Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji (svibanj, 2009.), dostupan je na stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Vlade i Sabora. Vlada Republike Hrvatske ga je 8. lipnja uputila u saborsku proceduru i tamo se vodi kao Prijedlog zakona europski broj 360. Svoj izvještaj o njemu dalo je čak sedam saborskih odbora. Taj zakonski tekst duboko zadire u temeljne vrednote i temeljna prava čovjeka, a prije svega u dostojanstvo braka i pravo na život.

Kao i većinom zakonskih inicijativa u Hrvatskoj posljednjih godina, u ime usklađivanja domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije, i ovaj put se vrijeme za kvalitetnu i ozbiljnu javnu raspravu svodi na minimum. Naime, u dokumentu koji se zove Nacrt prijedloga zakona, na prvoj stranici piše da je Prijedlog zakona (dakle kao da je predsaborska rasprava već završila), a na stranici 10 Saboru se predlaže da ga donese po hitnom postupku tj. u "jednom čitanju", pa zato na stranici 11 počinje tekst "Konačnog prijedloga zakona". Pojednostavljeno rečeno, predlagatelj je tri faze propisane Poslovnikom Hrvatskoga sabora sažeo u jednu jedinu, čime se umanjuje kvaliteta rasprave, a posljedično i kvaliteta zakona.

Učiteljstvo Katoličke Crkve stav o medicinskoj oplodnji zasniva na poštivanju triju temeljnih načela: prava na život i tjelesnu cjelovitost, bračnog jedinstva i nerazdvajanja bračnog čina od prokreacije. Stoga, katolici ne mogu prihvatiti medicinsku oplodnju (ni homolognu ni heterolognu) kao moralno dopustivu, jer se njome uvelike narušava dostojanstvo osobe, dostojanstvo braka i prenošenja života u braku, a gotovo uvijek dolazi do ugroze zdravlja i/ili života osoba uključenih u postupke medicinske oplodnje. Poglavito se to odnosi na predrođenčad koju se u najranijim fazama života dovodi u smrtnu opasnost te izlaže zdravstvenim i drugim rizicima, od kojih mnogi još nisu niti dovoljno poznati niti do kraja istraženi. Umjesto logike ljubavi, uvodi se logika proizvodnje. Pri tome se javlja opasnost da se dijete smatra produktom reprodukcije izvan naravnih datosti, s kojim se po volji može raspolagati, umjesto da ga se shvaća kao plod ljubavi muškarca i žene unutar, ljudskoj spolnosti, specifičnog bračnog čina, čime oni zajedno sa Stvoriteljem sudjeluju u nastanku novog čovjeka, tog najvećeg dara koji daruju jedno drugome i svijetu.

Pomnim iščitavanjem Prijedloga zakona uočava se da je isti opterećen čitavim nizom problema kako terminološke i logičke, tako etičke i pravne naravi, a sadrži i nepotrebna ponavljanja te brojne nedorečenosti od kojih najviše upada u oči to što zakon ostaje posve nejasan glede pitanja o stvaranju viškova zametaka i njihova pohranjivanja za što ne postoji niti izričita zabrana niti je za to predviđena kazna. U aktualnoj raspravi o Prijedlogu zakona osobito se problematiziraju odredbe koje predviđaju da se pristup medicinskoj oplodnji ograniči samo za bračne drugove, da pohranjivanje zametaka nije dijelom zakona te da se tako začetoj djeci prilikom stjecanja punoljetnosti zajamči pravo da saznaju za svoje podrijetlo i svoje biološke roditelje. ( Vidi: osnovne postavke Prijedloga zakona)

U Hrvatskoj je sve očitiji trend izjednačavanja bračne zajednice s drugim alternativnim oblicima zajedničkog života. Takva nastojanja koja vode omalovažavanju i obezvrjeđivanju braka kao zastarjele institucije u izravnom su proturječju sa stavom četiri petine hrvatskih građana utvrđenog u Europskoj studiji vrednota iz 2008. godine koji smatraju da brak nije zastarjela i prevladana institucija. Štoviše, Ustav RH u članku 61. izrijekom propisuje da je "obitelj pod osobitom zaštitom države" iza čega mora stajati interes države da djeca, ako je ikako moguće, imaju i oca i majku, pri čemu je zdrav brak temelj zdrave obitelji i za dijete najsigurniji oblik zajedništva. Dosljedno, Ustavom bi izrijekom trebalo zaštiti brak kao zajednicu muškarca i žene. Zaštita braka nije samo moralno, nego gospodarsko i društveno pitanje, jer bračna nestabilnost i poglavito rastava braka imaju pogubne posljedice na sve aspekte zdravlja supružnika i djece uključujući veći morbiditet i mortalitet, kao i na školski uspjeh i produktivnost te općenito uzrokuje siromaštvo i velike gospodarske gubitke.

Nadalje, smrzavanje zametaka je etički potpuno neprihvatljivo rješenje, a uslijed najnovijih dostignuća u području kriobiologije više nije niti nužno. Što se tiče prava djeteta da zna svoje roditelje ono je određeno člankom 7. stavkom 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. koji se u hrvatskom pravnom sustavu primjenjuje od 29. prosinca 1990. (Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori, br. 15/1990 i Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/1993: "Dijete ima pravo da zna tko su mu roditelji i pravo na njihovu skrb.").

Prijedlog zakona iznimno dopušta izbor spola čime se u biti otvara eugenička pandorina kutija, a s druge strane za razliku od zakonskih regulativa nekih drugih europskih zemalja poput Italije i Francuske ne predviđa zabranu i oštro kažnjavanje eugeničkih postupaka. Na taj se način otvara široko područje zloporabe, gdje se liječniku prepušta da proizvoljno odlučuje o sudbini „manje vrijednih" zametaka.

Upravo su kaznene odredbe možda i najproblematičnije poglavlje Prijedloga zakona. Novčane su kazne apsolutno neadekvatne s obzirom na dobiti koje je moguće ostvariti kršenjem zakona. Nije predviđena kombinacija zatvorske i novčane kazne, a kazna zatvora predviđena je za samo jedan oblik kršenja zakona (svakovrsne manipulacije s životinjskim spolnim stanicama i zamecima). Nije predviđena ni stroža kazna za višestruko kršenje ili ponavljanje kaznenog djela niti za organizirane skupine. Nije propisana kazna privremenog ili trajnog oduzimanja licence za rad (suspenzije) zdravstvenom osoblju koje prekrši odredbe zakona te nije propisana kazna za davanje lažne izjave. Takav pristup, nažalost ne upućuje na ozbiljnu namjeru predlagatelja da na taj način spriječi zloporabe i moguća kršenja zakona.

Uzimajući sve spomenuto u obzir zaključujemo da je zakonski prijedlog PZE 360 nedorađen i nedovršen zakonski akt na kojem bi, u svim njegovim sastavnicama, trebalo još dosta poraditi. Prijedlog zakona je neprihvatljiv po više osnova, a ponajviše primjedbi odnosi se na heterolognu oplodnju. Postavlja se pitanje zašto se išlo u usvajanje rješenja poput mogućnosti davanja jajne stanice, kad to nije dozvoljeno važećim zakonom, a zabranjeno je i u nekim drugim europskim zemljama poput Austrije, Italije, Njemačke, Norveške i Švedske.

Uvažavajući opravdanu želju bračnih drugova za vlastitim potomstvom i duboku patnju koja proizlazi iz nemogućnosti ostvarivanja roditeljstva smatramo potrebnim ponuditi im moralno prihvatljiva rješenja. Optimalno bi bilo ozbiljno se usredotočiti na uzroke problema i pokušati ih u smislu cjelovite priprave za začeće prvenstveno riješiti na što prirodnije i manje invazivne načine poput onih koje znanstveno dokazano nude moderne metode prirodnog planiranja obitelji (Billingsova ovulacijska metoda te FertilityCare sustav uz NaPro tehnologiju). Iznad svega, u sagledavanju i rješavanju problema s plodnošću, prema najnovijim spoznajama, neizostavno je potrebno obuhvatiti čitavu osobu u njezinim tjelesnim, duševnim, društvenim ali i duhovnim sastavnicama. Ovdje valja naglasiti kako medicinska oplodnja nije niti može biti liječenje neplodnosti, nego predstavlja nadomjestak liječenju, jer nakon postupaka medicinske oplodnje nitko od uključenih ne ozdravlja, već naprotiv, izlaže ih se dodatnim zdravstvenim rizicima.

S obzirom da je zakonski prijedlog pred izglasavanjem u Saboru, sve one koji će sudjelovati u odlučivanju, a smatraju se katoličkim vjernicima, vrijedi podsjetiti na Uputu Svete Stolice o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu iz 2002. godine u kojoj se ističe: „nije zadaća Crkve izložiti konkretna rješenja - za ovozemna pitanja koja je Bog prepustio slobodnom i odgovornom sudu svakog pojedinca, premda je pravo i dužnost Crkve izreći moralne sudove o svjetovnim pitanjima kada se to traži od vjere ili moralnog zakona." (br. 3), što je upravo slučaj kad je riječ o Prijedlogu zakona o medicinskoj oplodnji. Valja nadalje imati na umu kako je „etički pluralizam neprihvatljiv" te nije opravdano shvaćati ga kao preduvjet demokracije (usp. br. 2). Izričita je obveza katolika, a poglavito onih koji su izravno uključeni u zakonodavna tijela da se suprotstave svakom zakonu koji napada ljudski život, jer takvi zakoni moraju braniti temeljno pravo na život počevši od njegova začeća do njegova svršetka. Uz to, katolicima nije dopušteno „sudjelovati u širenju javnoga mnijenja u korist takvog zakona niti za njega glasovati" (usp. Izjava o izazvanom pobačaju iz 1974., br. 22; okružnica Evangelium vitae iz 1995., br. 73).

Jednako tako „potrebno je čuvati i promicati obitelj, utemeljenu na monogamnu braku između osoba različita spola i zaštićenu u njezinu jedinstvu i postojanosti", pri čemu se „s njom ni na koji način ne mogu izjednačiti ostali oblici suživota, niti smiju kao takvi biti zakonom priznati." Nakon jasno izrečenog stava i protivljenja takvim zakonskim rješenjima, katolicima je dozvoljeno ponuditi vlastitu potporu prijedlozima koji smjeraju smanjenju štete nekog zakona i negativnih učinaka na razini kulture i javne moralnosti. (usp. br. 4).

Kako bi takav pristup bio moguć nužno je formirati vlastitu vjerničku savjest. U tome, između ostalog, može biti od pomoći i najnoviji naputak Zbora za učenje vjere Dignitas personae (Dostojanstvo osobe) o nekim bioetičkim pitanjima. Naputak je objavljen na hrvatskom jeziku u knjizi dr. Stanka Lasića, Pravo na rođenje u učenju Crkve (izdanje Centra za bioetiku, Zagreb, 2009., str. 340-357) i u izdanju Kršćanske sadašnjosti kao zasebna knjižica (Dokumenti Kršćanske sadašnjosti, br. 154).

Kao doprinos raspravi i pomoć vjernicima katolicima te svim ljudima dobre volje koji žele upoznati stav Katoličke crkve i bolje se informirati o ovoj delikatnoj problematici, a osobito za katolike uključene u zakonodavne procese, Ured HBK za obitelj na svojim mrežnim stranicama (obitelj.hbk.hr), uz još neke korisne sadržaje, donosi pristup digitalnim izdanjima spomenutih dokumenata.

Naposljetku, želimo potaknuti sve one koji će sudjelovati u procesu odlučivanja da ne podlegnu etičkom relativizmu i pluralizmu, već da ostanu dosljedni u poštivanju temeljnih prava, općeljudskih vrednota i ćudoređa na kojima je hrvatsko društvo izgrađeno.
 
GESLO
Obitelji postani ono što jesi, obitelji vjeruj u ono što jesi. Ivan Pavao II

svijeca_stalak.jpgodlivena je u prigodi Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji  u lipnju 2011. u Zagrebu. Simbolizira zajedništvo hrvatskih katoličkih obitelji u Uskrslome Gospodinu, istinskom Svjetlu. Svijeća, kao i hrastov svijećnjak na kojemu stoji, svojim znakovljem i izradom izražava njihovu vjeru u Krista i vjernost Katoličkoj crkvi povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda i hrvatskih obitelji.

Letak          Knjižica

izazov_ocinstva_naslovnica.jpg
wmof2018-web-button.png